Prije više od 60 godina svijet je odlučio reći ne strahotama koje su se temeljile na mišljenju jednoga naroda da je bolji, vredniji i da sa većom zaslugom od nekog drugog naroda ostvaruje nekakva prava. Svijet, okupljen u Ujedinjene narode, je u prosincu 1948. proglasio da svi ljudi imaju jednaka prava te da su svi ljudi, ma gdje bili, jednaki. Ta su prava popisana u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. I vlade svih država koje su tu Deklaraciju usvojile obvezale su se da će sa sadržajem deklaracije upoznati sve svoje građane. Međutim, to baš i nije učinjeno, uz opravdanja da Deklaracija ili njen sadržaj bilo iz kulturoloških, bilo iz tehničkih razloga nije prikladna za pružanje na uvid širokim masama, i, iz ovih ili onih razlaga malo ljudi zna što u toj Deklaraciji uopće piše, a još je manji broj ljudi koji je deklaraciju vidio u materijalnom obliku.  Stoga je ona s pravom nazvana „najbolje čuvanom svjetskom tajnom“.

Iako Deklaracija polazi od činjenice da su svi ljudi jednaki donešena je skoro 7 godina prije bunta Rose Parks, te skoro 15 godina prije Lutherova govora u Washingtonu. Nakon donošenja Deklaracije zaživio je aparthejd, „dogodio“ se Stonewall, vladali su Mugabe i Pinochet.