Ajmo prvo razjasniti što je alternativa, pa ćemo onda diskutirati kamo je nestala. Kad zaključimo što je, odlučit ćemo da li je postojala. Ako jest, da li je sada ima ili nema. Ako je nije ni bilo, nije mogla ni nestati. Krenimo , dakle, redom.

Većina enciklopedija alternativu definira kao pojam (predmet ili akciju) čiji izbor isključuje neki drugi pojam. Dakle, alternativa bi bilo nešto osim nečega što je klasično. Odnosno, pripada mainstreamu. I rječnici alternativu definiraju otprilike u tom smislu. Alternativno bi bilo nešto što isključuje uobičajeno. Tako postoji alternativni punk, alternativna sredstva plaćanja, alternativna medicina, alternativno obrazovanje…

Alternativa u društvu bi bila društvena skupina koja se svojim pravilima i ponašanjem  razlikuje od većine. Ali kad se alternativa prikloni većini, ili kad većina zavlada alternativom… To se u svakom slučaju ne bi trebalo dogoditi. Ili, ako se to i dogodi, alternativa bi trebala biti dovoljno fer da se prestane nazivati alternativom.

U svijetu slijepaca – jednooki čovjek izgleda kao bog. Tako, vjerojatno, sve na čemu ne piše „mainstream“ može izgledati kao alternativa. Barem u našim, skromnim, uvjetima.

A alternativa u Hrvata?

Kad imate jedan medij koji se deklarira kao alternativa i taj isti dvije godine za redom otkriva „spačku“ u jednom segmentu funkcioniranja sustava, i onda stane, postavlja se pitanje, je li se sustav popravio ili je alternativa prestala biti toliko alternativna.

Nekako, razum, i iskustvo me uče da, ako imaš kutiju pokvarenih jabuka i u nju staviš jednu zdravu, iluzorno je za očekivati da će ta jedna izliječiti one pokvarene, vrlo je vjerojatno da će i ta jedna sagnjeti.

Tako je i s alternativom – neko vrijeme pružaš otpor mainstreamu, a onda se prepustiš strujanju. Jednostavno, prestaneš pružati otpor. Kao, recimo, kad puštaš zmaja. Mora puhati vjetar. I neko vrijeme ti je fora, a onda te zabole ruke. I jednostavno odeš kući.

I kakve to veze ima?

Valjda ima. Osobe s invaliditetom tiha su manjina. Manjina, jer su, u usporedbi s „većinom“ manji po zastupljenosti. Prema nekima, u ukupnoj populaciji, 10-12% je osoba s invaliditetom. To znači da svaki deseti čovjek ima invaliditet. Zarađen bilo u ratu, bilo u miru. Opet, neke druge manjine su zastupljenije od invalida. Mislim, brojnije. Ima i manjina koje su malobrojnije od invalida. Ali kako se mainstream odnosi prema onima s invaliditetom?

 U Proračunu za 2009, prije onih pustih rebalansa, među 129 milijardi kuna rashoda, predviđeno je, skromnih, 70-ak milijuna kuna za Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Od tog novca se isplaćuju svi poticaji i sve naknade, uključujući i tuđu pomoć. Novac izdvojen za invalide predstavlja nekih 5,5 stotisućinki ukupnih izdataka iz proračuna. Za potrebe 10% stanovnika Hrvatske?

I sad, bilo bi fer da se ta „crkavica“ barem onda pravedno raspodijeli među osobama s invaliditetom, ali 2005. i 2006. mediji, oni alternativni su „prokljuvili“ da se tu nešto mulja. 2007. i 2008. mediji šute. Znači li to da se mainstrem popravio, ili se alternativa priklonila mainstreamu?

 Ja sam nekako više za ovo drugo.

Komentari

Dodaj Novi Traži

zeljko  - alternativa   |2009-09-13 11:40:15 Nije loše, od 129 milijardi "čak" 70 milijuna je za invalide. Ma ionako ne stignemo to zapiti, i to je previše. Alternativa je "snađi se druže". Dakle, alternative uvijek ima.

Komentiraj
Ime:
Email:	nemoj obavještavatiobavijesti
Naslov:
	Molim unesite anti-spam kod sa slike.

Powered by !JoomlaComment 3.26

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."